Kako se liječi osteoartritis?

Iako ne postoji specifično uzročno liječenje osteoartritisa, postoje brojne mogućnosti koje mogu značajno pomoći u smanjenju boli i održavanju pokretljivost zgloba. Liječenje se može podijeliti na nemedikamentozno liječenje, liječenje lijekovima i kirurško liječenje.

Načelno, liječenje treba prilagoditi: svakom bolesniku ponaosob (dob, opće stanje bolesnika, bolesnikova očekivanja, tjelesna aktivnost i dr.) te pojedinom zahvaćenom zglobu (stupanj oštećenja, lokalizacija, upala).

Nefarmakološko liječenje

Ono je vrlo važno, ali se, na žalost, u praksi premalo provodi.

• Edukacija i savjetovanje o bolesti, njezinoj naravi, mogućnostima prevencije i samoliječenja, te pomoć bolesniku da se „nosi s bolešću“. Metode mogu biti: osobni kontakti, edukacija bračnog partnera i drugih članova obitelji, telefonski savjeti, grupe za edukaciju i potporu, tiskani materijali, elektronički mediji (radio, TV, internet).
• Izbjegavanje težih i nepravilnih opterećenja bolesnih zglobova, kao i naglih pokreta koji mogu uzrokovati iščašenja zgloba.
• Kontrola tjelesne težine, napose ako se kombinira s medicinskom gimnastikom.
• Prikladna obuća, a po potrebi fizijatar može propisati i uloške za cipele, kako bi se korigirali statički poremećaji i tako smanjile nepravilnosti opterećenja zglobova.
• Razdioba težine prilikom nošenja. Korisno je upotrebljavati obje ruke prilikom dizanja ili nošenja tereta.
• Upotreba najjačih mišića i najčvršćih zglobova, te korištenje sistema poluge. Na primjer prilikom podizanja nekog predmeta s poda treba savinuti koljena i ispraviti leđa.
• Svakodnevno i višekratno pokretanje zgloba u cijelom mogućem opsegu je preporučljivo jer se time prehranjuje zglobna hrskavica.
• Biti svjestan vlastitih granica, odnosno odmoriti se kada se osjetit umor. Da bi se spriječilo trajno skvrčenje zglobova, dobro je mijenjati položaje.
• Pomagala uvelike mogu olakšati aktivnosti svakodnevnoga života. Ako koljeno ili kuk treba odteretiti može se upotrijebiti štap ili štaka, a u cilju podržavanja težine tijela prilikom hoda. Štap ili štaku treba držati u suprotnoj ruci od zahvaćenog zgloba, a ako su bolešću zahvaćene ruke dostupna su različita druga pomagala za podupiranje i olakšano kretanje. Upotrebom pomagala kod kuće, u autu i svim aktivnostima svakodnevnog života smanjit će se opterećenje na zglobove.
• Pravilno držanje. To je poglavito važno za prevenciju osteoartritisa kralješnice. Najbolji način održavanja pravilnog držanja je hodanje. Korisno je hodati nešto brže te treba, po mogućnosti, što više plivati.
• Pozitivan stav. Istraživanja su pokazala da ljudi koji vode računa o vlastitom tretmanu i koji se aktivno brinu o svom osteoartritisu osjećaju manje boli i bolje funkcioniraju.
• Tehnike opuštanja. Hipnoza, duboko disanje i relaksacija mišića mogu biti od pomoći u nošenju s boli i stresom.
• Zdrava prehrana. Iako ne postoji posebna dijeta za liječenje osteoartritisa, zdrava dijeta koja uključuje voće, povrće i žitarice pomaže u kontroliranju tjelesne težine i održavanju zdravlja.
• Medicinska gimnastika je važan dio liječenja osteoartritisa. Različitim vrstama vježbi postižemo različite ciljeve, a potrebno je da ih propiše specijalist-fizijatar, te da se provode (barem u početku) pod uputama i nadzorom fizioterapeuta. Vježbati treba svakodnevno. Preporuka je da se započne postupno (po 5-10 minuta), da bi vremenom došli do poželjnih 30 minuta dnevno. Vježbe treba raditi polagano. Vježbe za snagu i/ili izdržljivost mišića su preporučljive u cilju smanjenja opterećenja i stabilizacije bolesnoga zgloba. Najbolje su proučene vježbe jačanja natkoljeničnih mišića kod osteoartritisa koljena. Prednost vježbanja u vodi je povoljan učinak vode, odnosno njezina fizikalno-kemijska svojstva. Vježbe u vodi su napose pokazale vrlo dobre rezultate za trening balansa i ravnoteže. Preporuča se i umjereno hodanje ili vožnja kućnog bicikla, ali uvijek po istom principu postupnosti povećanja intenziteta. Prilikom bilo kakve fizičke aktivnosti nije dobro zadržavati dah, jer to može mišiće privremeno ostaviti bez kisika i moglo bi ih stisnuti. Preporuča se izbjegavati vježbanje s ozlijeđenim ili vrlo upaljenim zglobom, a ako se osjeti nova bol u zglobu s vježbanjem treba odmah prekinuti. Bol koja traje više od 2 sata nakon vježbe pokazatelj je da se s vježbanjem pretjeralo. Prilagođene sportske i rekreativne aktivnosti mogu biti od velike pomoći, ali u odabiru sporta poželjno je potražiti savjet liječnika- specijalistu fizijatra ili fizioterapeuta.
• Primjena topline je opće prihvaćena metoda koja olakšava bol, opušta bolne i zategnute mišiće te dovodi do poboljšanja cirkulacije, što može biti od pomoći i prije početka vježbanja. Jedan od najlakših i najučinkovitijih načina zagrijavanja je 15-minutno tuširanje toplom vodom. Druge češće primjenjivane mogućnosti su stavljanje toplih obloga ili grijanjem infracrvenom svjetiljkom.
• Primjena hladnoće je rezervirana za akutnu upalu. Hladnoća može smanjiti (“umrtviti”) osjećaj boli , a najčešće se koristi tehnika masaže ledom. Uz to hladnoća smanjuje i upalnu aktivnost.
• Bandaža zglobova, a napose koljena može dovesti do smanjenja bolova i poboljšanja funkcije.
• Elektroterapija i druge metode fizikalne terapije (na primjer ultrazvuk) uz termičke učinke imaju i učinke u smislu smanjenja boli i upale.
• Masaža je metoda kojom se postiže relaksacija mišića, poboljšava se njihova cirkulacija te smanjuju bolovi.

Lijekovi

Lijekovi se načelno koriste za smanjenje boli i upale. Većina lijekova je dovoljna za ublažavanje simptoma srednje teških oblik osteoartritisa, ali dostupni su i jači lijekovi.

• Paracetamol je lijek čiji je glavni učinak smanjenje boli (uz sniženje povišene tjelesne temperature). Dokazano je djelotvoran kod ljudi s osteoartritisom koji imaju blaže do srednje jake bolove, iako nije toliko učinkovit kao nesteroidni antirumetici (vidi dalje). Iako je lijek siguran, ako se uzima u dopuštenoj dozi, u višim dozama ili kod istodobnoga uzimanja alkohola može uzrokovati oštećenje jetre. Stoga bi bilo najbolje smanjiti ili, još bolje, potpuno prestati uzimati alkohol ako se uzima paracetamol.
• Nesteroidni antireumatici (NSAR) su kamen temeljac liječenja osteoartritisa. Oni smanjuju bol, ali i suzbijaju upalu. Neki od NSAR, i to u malim pojedinačnim dozama, mogu se nabaviti u ručnoj prodaji, odnosno bez recepta. Ipak, za većinu NSAR potrebna je preporuka od strane liječnika. NSAR mogu imati nuspojave koje su češće kod dugotrajnijeg uzimanja viših doza lijeka. Najvažnije su nuspojave one od strane gornjeg dijela probavnoga trakta, a uključuju mučninu, bol u trbuhu te eventualnu pojavu čira na želudcu ili dvanaestniku. Starija dob, prethodna ulkusna bolest, uzimanje dva ili više različitih NSAR ili istodobno uzimanje glukokortikoida (jakih protuupalnih lijekova) povećavaju rizik za oštećenja gastrointestinalnog trakta. Ponekad se koriste u kombinaciji s lijekovima koji sprečavaju oštećenje sluznice gornjeg probavnoga trakta. NSAR s dobrom ravnotežom nuspojava probavnog i srčanožilnog sustava je meloksikam.  Meloksikam je pokazao učinkovitost usporedivu s drugim NSAR. Uz njegovu primjenu bolesnici imaju manje nuspojava od strane gornjeg dijela probavnog trakta nego tradicionalni (neselektivni) NSAR, a i manje srčanožilnih nuspojava nego koksibi.
• Tramadol je slabi opioidni analgetik, koji je opcija za smanjenje bolova ako postoji kontraindikacija za primjenu NSAR. Načelno se dobro podnosi, a najčešće nuspojave su mučnina i zatvor (opstipacija). Jači opioidi (narkotici) se smiju propisati samo kod neuobičajeno jakih bolova, uz istovremenu primjenu nemedikamentoznih postupaka.
• Injekcije koje se daju u jedan ili eventualno dva zgloba se ponekad koriste u liječenju osteoartritisa. Lokalno se u zglob injiciraju glukokortikoidi, snažni protutupalni lijekovi, koji se stoga daju u slučaju kad je izražena oteklina ili je zglob topliji, odnosno kad je izražena upalna komponenta.. U zglob se, također, mogu davati preparati hijaluronske kiseline, koja je inače normalni sastojak zgloba,a izvanjski unesena poboljšava pokretljivost, te smanjuje bolove u zglobu.
• Topički ili lokalni lijekovi koji se primarno koriste za smanjenje blage ili umjerene boli boli su dostupni u obliku krema, masti, sprejeva. Aktivna tvar u njima je NSAR, a mogu se kombinirati s tvarima koji hlade (npr. mentolom). Prodiranje lijeka kroz neoštećenu kožu je bolje uz pomoć konstantne struje (iontoforeza) ili uz pomoć terapijskoga ultrazvuka (sonoforeza).
• Glukozamin sulfat i kondroin sulfat su lijekovi koji modificiraju strukturu zgloba, a čiji su učinci povećanje sinteze sastojaka hrskavice (proteoglikana), uz istovremeno smanjenje enzima koji ju razaraju. Mogu smanjiti napredovanje, napose blagih oblika osteoartritisa, ali ostaje pitanje njihove optimalnoga doziranja. Kirurško liječenje

Kirurško liječenje

Kirurško liječenje se također koristi u liječenju osteoartritisa. Tu spadaju:

• Izmjena zglobova umjetnim zglobovima, što je danas postalo rutinska operacija. Kirurškim se zahvatom odstranjuje oštećeni zglob i zamjenjuje ga sa plastičnim ili metalnim umetkom koji se zove endoproteza. Može se zamijeniti i samo dio zgloba (parcijalna endoproteza). Kukovi i zglobovi koljena su najčešće zamjenjivani zglobovi, ali danas se umetcima mogu zamijeniti i zglob ramena, lakta, prstiju ili zglobove gležnja.
• Djelomično odstranjenje oštećenih ili odkrhnutih djelova zglobne hrskavice se koristi tzv. artroskopskom metodom (kroz mali rez se uskom savitljivom cijevi ulazi u zglobni prostor), iako je to najčešće privremeno rješenje odnosno “dobijanje na vremenu”.
• Korektivna osteotomija je kirurška metoda kojom se mijenja osovina zgloba, a time i opterećenje na zglob, da bi se usporilo njegovo daljnje oštećenje. Prvenstveno dolazi u obzir kod mlađih osoba.
• Ukočenje zgloba (artrodeza) je metoda koja se koristi samo u slučajevima kada su tegobe zbog osteoartritisa vrlo izražene, a nije moguće ugraditi endoprotezu. Nakon artrodeze zglob je bezbolan i stabilan, ali nepokretan, što na primjer otežava penjanje uz stepenice, ustajanje i slično.

Alternativna medicina

Teško je procijeniti alternativne metode liječenja iako alternativan medicina može imati  pozitivnu ulogu u liječenju osteoartritisa.

Najčešći oblici alternativne medicine u liječenju osteoartritisa uključuju:

• akupunkturu
• homeopatiju
• primjenu magneta
• liječenje bakrom

Iako su neka istraživanja pokazala određene pozitivne rezultate akupunkture, prvenstveno glede smanjenja bolova, ostali navedeni načini liječenja se za sada nisu pokazali učinkovitima. Treba biti oprezan pri upotrebi alternativne medicine, jer neke mogu dovesti do štetnih učinaka. Stoga se prije korištenja alternativnih metoda je dobro savjetovati se s liječnikom kako bi bili upoznati s mogućim komplikacijama, naročito ako se koristi jedan ili više lijekova.

Osteoartritis je bolest zglobova, ali ona zahtijeva sveukupni angažman, jer jedino tako se može uspješno nositi s tom, istina za život neopasnom, ali potencijalnom onesposobljavajućom bolešću.

Kako se liječi reumatoidni artritis (RA)?

Od neprocjenjive važnosti je rana dijagnoza reumatoidnog artritisa i rana primjena lijekova kojima se postiže kontrola upalnog procesa i smirivanje bolesti. Naime, poznato je da ako se bolest ne liječi ili pak liječenjem ne postiže smirivanje upalnog procesa tada dolazi do progresivnog razaranja kostiju, nastanka deformiteta zglobova uz postupni gubitak funkcije. Oko 50% bolesnika je radno nesposobno nakon 10 godina od početka bolesti.

Liječenje reumatoidnog artritisa je složeno i multidisciplinarno. Izuzetno je važna edukacija bolesnika – važno je da bolesnik (i članovi njegove obitelji) znaju čim više o bolesti. Uz edukaciju i opće mjere (koje obuhvaćaju odmor upaljenog zgloba, pravilnu prehranu, održavanje optimalne tjelesne težine i brigu o općem zdravlju) neizostavna je fizikalna terapija te medikamentno liječenje.

Lijekovi kojima se smanjuje bol i stišava upala nazivamo nesteroidni antireumatici. Odmah po dijagnosticiranju bolesti započinjemo i s primjenom lijeka ili više njih iz skupine lijekova koji mijenjaju tijek bolesti tzv. "temeljnih" lijekova u liječenju RA koje nerijetko i u nas označavamo engleskom kraticom DMARDs (kratica od engl. naziva disease modyfinig drugs). Najpoznatiji i najčešće rabljeni iz te skupine je metotreksat – koji je osnovni lijek u liječenju RA. Nerjetko se uz metotreksat, a i samostalno primjenjuju i sulfasalazin, leflunomid te antimalarici.

Što su to biološki lijekovi?

Ako temeljnim lijekovima nismo dobili dobar učinak tj. postigli smirenje upalnog procesa (remisiju bolesti) ili pak bolesnik na primjenjene lijekove ima nuspojave, tada primjenjujemo i biološke lijekove. Zahvaljujući sve boljem razumjevanju nastanka i podržavanja upalnog procesa u zglobu na molekulskoj razini došlo je i do nastanka bioloških lijekova koji su usmjereni na male molekule – citokine ili njihove receptore odnosno na stanice imunosnog sustava koje sudjeluju u upali.

Svakim danom sve veći je broj bioloških lijekova usmjeren na citokine i njihove receptore (primjerice na interleukin-1, interleukin-6, TNF-α) te na stanice (B limfocite, T limfocite).

U Hrvatskoj imamo tri lijeka koja blokiraju citokin TNF-alfa (mala molekula koja je važna u započinjanju i podržavanju upale) i nazivaju se anti-TNF α lijekovima te jedan lijek, rituksimab, koji djeluje blokirajući B stanice (koje su značajne za održavanje upalnog procesa u reumatoidnom artritisu). Biološki lijekovi se primjenjuju u kombinaciji s jednim temeljnim lijekom, obično metotreksatom. Neki biološki lijekovi mogu se primjenjivati i samostalno. Lijekovi koji djeluju na TNF-alfa su: bjelančevina – etanercept i dva monoklonska protutijela – infliksimab i adalimumab

• Infliksimab je kimerično (mišje-ljudsko) monoklonsko protutijelo na TNF-α. Ovaj lijek bolesnici primaju u bolnici. Naime, primjenjuje se u infuziji tijekom nekoliko sati, a nakon početnog davanja u razmaku od 2 tjedna, primjenjuje se redovito svakih 8 tjedana.
• Etanercept si bolesnici najčešće daju sami (nakon što ih medicinske sestre poduče kako dati injekciju), jer se primjenjuje potkožno (poput insulina) jednom tjedno.
• Adalimumab je ljudsko monoklonsko protutijelo na TNF-α. Bolesnici si ga uglavnom daju sami. Lijek se primjenjuje u obliku potkožne injekcije jednom svaka dva tjedna. Koji će se od ova tri anti TNF-α lijeka primjeniti u bolesnika u kojih nije postignuto smirivanje bolesti temeljnim lijekovima (ili se zbog nuspojava oni nisu mogli primjenjivati) uglavnom ovisi o liječnikovoj odluci i procjeni koji je lijek najprikladniji za pojedinog bolesnika.

Prije primjene bioloških lijekova, nakon detaljnog pregleda bolesnika isključujemo (primjenom raspoloživih testova) moguće infekcije, prvenstveno tuberkulozu i hepatitis, a tijekom primjene lijeka sustavno i često kontroliramo bolesnike prateći učinkovitost primjenjenog lijeka kao i moguće nuspojave.

Tijekom primjene biološkog lijeka (kao i svakog drugog) može se javiti alergijska reakcija. Ovisno o težini reakcije lijek se izostavlja i može zamjeniti drugim biološkim lijekom. Ako se radi o blažim reakcijama lokalno (na mjestu davanja lijeka) tada to ne mora značiti ujedno i prekid terapije. Kod primjene lijeka bolesnici mogu biti podložniji i prijemčljiviji za infekcije – virusne, bakterijske, gljivične, te se kod svake temperature, mučnina, proljeva, bolova savjetuje bolesniku da se javi svom liječniku. Ako dođe do težih infekcija – upale pluća, upale bubrega ili slično, uz adekvatno liječenje uglavnom se prekida liječenje biološkim lijekom. Nakon izlječenja obično se ponovno započinje s primjenom anti-TNF-α lijekom. Također, važno je znati da se biološki lijek, ovisno o kojem se radi, izostavlja od dva do nekoliko tjedana prije planiranih kirurških zahvata (primjerice, operacije kuka, žučnog mjehura i slično), a obično se nakon 4 tjedna po operaciji (ako je kirurški zahvat prošao uredno tj. bez komplikacija) ponovno započinje s primjenom anti-TNF-α lijekom.

Osim u bolesnika s RA biološki lijekovi učinkoviti su i u bolesnika koji boluju od seronegativnih artritisa, primjerice ankilozantnog spondilitisa, psorijatičnog artritisa kao i u liječenju drugih upalnih reumatskih bolesti. Anti TNF-α lijekovi se u svijetu primjenjuju oko 15 godina (u nas su odobreni prije 2 godine) te je kroz to vrijeme uočena njihova djelotvornost a naravno i određene nuspojave. Omogućuju bolesnicima da se kreću, normalno žive i rade jer stišavaju upalni proces a što je također važno zaustavljaju daljnje razaranje kostiju.

Ukoliko i na primjenu anti-TNF-α lijeka ne dođe do smirivanja upale ili se pak izostavlja zbog nuspojava tada se može zamjeniti s drugim anti-TNF-α lijekom ili drugim biološkim lijekom. U nas drugi biološki lijek jest samo rituksimab. Rituksimab je lijek koji djeluje na depleciju (smanjvanje) B limfocite (stanice imunosnog sustava, koje su važne u podržavanju upalnog procesa u RA), a primjenjuje se u bolnici gdje bolesnik prima infuziju u razmaku od 14 dana. Takav se cilus ponavlja svakih 6 mjeseci ili dulje.

Kako se liječi ankilozantni spondilitis?

Budući da je uzrok bolesti nepoznat, liječenje bolesnika s ankilozantnim spondilitisom je usmjereno na suzbijanje simptoma bolesti, prvenstveno boli i zakočenosti, te upalne aktivnosti, a krajnji cilj je poboljšanje odnosno održavanje funkcionalnog statusa sustava za pokretanje.

Liječenje se može podijeliti na: opće mjere i edukaciju, funkcionalno liječenje, te farmakološko i operacijsko liječenje.

Temelj farmakološkog liječenja su lijekovi protiv boli i upale (nesteroidni antireumatici), a uz njih se mogu koristiti i lijekovi koji mijenjaju tijek upalnih reumatskih bolesti, od kojih se najčešće koristi sulfasalazin. Među nesteroidnim antireumaticima preferiraju se oni s jačim protuupalnim učinkom, pri čemu se mora voditi računa i o nuspojavama, a najvažnije su one gornjeg dijela probavnog trakta i srčanožilnog sustava. Dobar izbor u postizanju ravnoteže među nuspojavama, uz učinkovitost usporedivu s drugim nesteroidnim antireumatima pruža meloksikam (Movalis), čija je prednost i ta da se uzima jedan put dnevno. Nesteroidni antireumatici se mogu kombinirati s čistim analgeticima (npr. paracetamol) i/ili slabim opioidima (tramadol). Glukokortikoidi, snažni protuupalni lijekovi, primjenjuju se u obliku lokalnih injekcija u upaljena hvatišta sveza i tetiva, odnosno kod upale jednog ili par zglobova.

Posljednjih nekoliko godina veliki su pomak u liječenju ankilozantnog spondilitisa postignut je biološkim lijekovima. Antagonisti čimbenika nekroze tumora alfa (antiTNF-α), male bjelančevine koja ima ključnu ulogu u upalnom procesu, značajno smanjuju bol, zakočenost i druge simptome bolesti, djeluju na usporenje strukturnih promjena, te poboljšavaju funkcionalnu sposobnost bolesnika. U nas su registrirana tri takva lijeka (etanercept, infliksimab i adalimumab), a primjenjuju se putem potkožnih injekcija ili infuzija.

Funkcionalno se liječenje prvenstveno provodi u fazi smirenja upalne aktivnosti, a odnosi se na individualno planiranu primjenu različitih modaliteta fizikalne terapije (npr. elektroterapija, lokalna toplina, hladnoća, terapijski ultrazvuk, laser, hidroterapija, kineziterapija). Fizikalna terapija u oboljelih od ankilozantnog spondilitisa prvenstveno je usmjerena k poboljšanju pokretljivosti, poboljšanju snage te prevenciji/smanjenju deformacija kralješnice i perifernih zglobova, kao i poticanju većeg stupnja samostalnosti u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Najvažnija terapijska mjera u liječenju ankilozantnog spondilitisa je redovita medicinska gimnastika. Ona ima preventivni i terapijski karakter. Glavne tri skupine programiranih vježbi su: vježbe za kralješnicu, vježbe za kukove i ramena i vježbe disanja. Program i intenzitet terapijskih vježba prilagođava se trenutnom stanju bolesnika, ali je prethodno potrebno provjeriti postojanje neke druge bolesti ili kontraindikacije za njezino provođenje (npr. upala šarenice oka, promjene na zglobu između prvog i drugog vratnog kralješka, spondilodiscitis, oštećenje srca). U cilju sprečavanja nastanka trajnog skvrčenog položaja, pri čemu posebnu sklonost imaju kukovi, preporuča se potrbušno ležanje najmanje dva puta dnevno po 20-30 minuta.

Kako se liječi psorijatični artritis?

Cilj liječenja bolesnika s psorijatičnim artritisom je usmjeren k suzbijanju bolova i zakočenosti, te upalne aktivnosti, a krajnji cilj je poboljšanje odnosno održavanje funkcionalnog statusa sustava za pokretanje.

Postupci konzervativnog liječenja obuhvaćaju: opće mjere i edukaciju, funkcionalno liječenje, farmakološko i operacijsko liječenje.

Medikamentno liječenje uključuje primjenu nesteroidnih antireumatika, lokalnu primjenu jakih protuupalnih lijekova (uz hvatišta tetiva ili u zglobove), te lijekova koji mijenjaju tijek upalnih reumatskih bolesti, npr. leflunomid, sulfasalazin, metotreksat. Kod izbora nesteroidnog antireumatika, uz učinkovitost mora se voditi računa i potencijalnim nuspojavama, a dobar izbor glede navedenoga je meloksikam (Movalis). Noviji lijekovi koji su se pokazali učinkovitima u liječenju psorijatičnog artritisa su biološki lijekovi. To se poglavito odnosi na antagoniste bjelančevine male molekulske mase, ključne u upalnom procesu, čimbenika nekroze tumora - alfa (npr. infliksimab, etanercept i adalimumab). Osim na zglobne simptome biološki lijekovi povoljno djeluju i na kožne promjene, dok su neki registrirani samo za liječenje psorijaze (npr. efalizumab). Kao i u drugim reumatskim bolestima od postupaka fizikalno-terapijskog liječenja najčešće se koriste elektroterapija i termoterapija (površinska ili dubinska), te, naravno, medicinska gimnastika, koja mora biti individualno osmišljkena.

Kako se liječi reaktivni artritis?

Antibiotsko liječenje je opravdano u slučajevima pozitivnog nalaza mikrobiološke obrade, pri čemu je kod urogenitalne infekcije važno i liječenje partnera. Liječenje artritisa obuhvaća prvenstveno primjenu nesteroidnih antireumatika i to u u početku u protuupalnim (visokim) dozama, te eventualno lokalnu infiltraciju jakih protuupalnih lijekova, glukokrotikoida. Time se utječe na simptome upale, prvenstveno bol i oteklinu zgloba. U rjeđim slučajevima kod perzistiranja bolesti mogu se primijeniti lijekovi koji mijenjaju tijek upalnih reumatskih bolesti (npr. metotreksat, sulfasalazin), a rijetko i imunosupresivi (npr. azatioprina). Primjena tzv. bioloških lijekova (npr. antagonista čimbenika nekroze tumora - alfa) ograničena je na bolesnike s težim kroničnim oblicima bolesti, koji su rezistentni na liječenje nesteroidnim antireumaticima ili lijekovima koji mijenjaju tijek upalnih reumatskih bolesti.